Prilikom obilježavanja Majčinog dana, pitali smo djecu skupine Dobrota zašto vole svoje mame:
Zato jer ona ide na posao. Zato jer mama kuha. Zato jer je volim.
Ona mi je najdraža. Zato jer ona mi je najljepša. Zato. Baš mi je lijepa mama.
Samo se smiješila i ne odgovara.
Zato što je ona rodila mog Emanuela. Jako volim mamu. U kući me uči. Pa donijela mi je jednom bilježnicu da tamo učim.
Zato što sve čini za mene.
Zato. Jako me pazi i smije se i jako je volim.
Lijepa mi je. Lijepo mi je s njom.
Volim se igrati s njom. Jer ona se sa mnom mazi. Kuha mi kada dođem iz vrtića.
Zato što me uvijek pokriva kad idem spavati. Uvijek se igra sa mnom.
Zato jer je ona dobra. Zato što mi sve kupi. Ona mi sve vodi.
Zato što nas uvijek pazi, čuva nas u kući. Zato što nas mazi. Zato što nam upali glazbu na mobitelu. Zato što uvijek polijeva cvijeće.
Zato što uvijek pazi na mene. Zato što me puno voli. I zato što me uvijek mazi.
Zato što nam uvijek daje poklone, uvijek idemo negdje. Bili smo na pikniku. Pecanju. Sagradila nam je dvorište. Igrala se s nama. Uvijek je bila sretna.
Zato što me pazi i zato što me uči jako puno pameti. Zato što mi daje hranu i uvijek me čuva.
Zato što me mama jako pazi i jako je dobra prema meni i dopušta mi neke stvari koje su malo opasne, ali jako pazi da se ne povrijedim. Na primjer, da mi da malo šijem, ali pazi da me ne povrijedi igla.
Zato što se nekada igramo vani loptom i što uvijek mogu biti s njom, što me uči voziti bicikl…Što se mazi, što se igra s mojim prijateljem i sa mnom, mi svi troje. Što idemo zajedno u grad i u crkvu, što možemo nekad ići u Zagreb, kod dide u Ivankovo…
Volim je zato što mi da da se igram s prijateljima, vani s romobilom. Volim je zato što me ponekad vodi „kod Dida Tunje“. Zato što je najbolja mama na svijetu. Volim je više nego bilo što na svijetu. Daje mi zdravo, fino grožđe.
Zato što uvijek igramo životinjski memory. To mi je najdraža igra. Zato što možemo šetati. I zato što je volim…