SKLADAN ZAJEDNIČKI ŽIVOT (3-7)
Jedna montessori skupina okuplja djecu od treće do sedme godine. Ova dob odgovara specifičnom razdoblju razvoja koje je presudno za izgradnju svjesne ličnosti. Temelji procesa učenja ukorjenjuju se u ovom razdoblju rasta, utječu na razvoj uma i na kasnije socijalno ponašanje. Maria Montessori savjetuje da u montessori skupini budu obuhvaćena djeca različitih uzrasta jer njihovom se kombinacijom omogućuje najbolji individualni razvoj.
Mješovita skupina osigurava indirektno učenje među djecom. Mlađa djeca imaju uzor za zrelije ponašanje od svoga, a starijoj se pruža mogućnost za razvoj sposobnosti liderstva i društvene odgovornosti. Mlađa djeca promatraju aktivnosti starije djece dok rade pomoću pribora koji će ona koristiti u budućnosti. Starija spontano pomažu mlađoj kod vježbi i uvode ih u aktivnost uz pribor koji još nisu usavršila; objašnjavajući mlađima, starija ponavljaju i „prenose sadržaj svoje male riznice znanja“. Petogodišnje dijete, kaže Montessori, po načinu razmišljanja mnogo je bliže trogodišnjaku nego što smo to mi. Tako djeca mogu upoznati jedna drugu, učiti, osjećati zaštitu i divljenje. Svakodnevno iskustvo stalnih socijalnih interakcija među djecom različite dobi razvija pažljivost i suosjećanje, međusobno prihvaćanje i osjećaj odgovornosti. Poštivanje radnog prostora drugoga, učenje pravila uzajamne ljubaznosti, razumijevanje potrebe za minimumom zajedničkih pravila, strpljivost, briga o okruženju – stvari su koje izazivaju simpatiju kod djece i pomažu skladnom zajedničkom životu.
Imajući slobodu djelovanja, dijete će naučiti pravilno koristiti pribor, održavati ga čistim i u dobrom stanju i vraćati ga na mjesto kako bi bio dostupan drugom djetetu. Ophođenje s puno poštovanja siguran je poticaj za razvijanje stava koji uzima u obzir dostojanstvo i vrijednost drugih.
MONTESSORI PRIPREMLJENO OKRUŽENJE U VRTIĆU
Da bi dijete razvilo spontano djelovanje tijekom osjetljivih razdoblja, potrebno mu je pripremiti jednostavno, primjereno i lijepo uređeno okruženje. M. Montessori donijela je niz pravila kako urediti primjeren prostor za tjelesni, umni, duhovni i duševni razvoj koji bi djetetu omogućio maksimalnu neovisnost i slobodu. Sloboda za M. Montessori ne znači da dijete može raditi što god želi. Ako im dopustimo da rade što žele prepuštamo ih njihovim trenutnim željama i prohtjevima koji su za njih destruktivni. Slobodno dijete prema M. Montessori u stanju je suzdržati se, završiti započeto, ne prepusti se utjecaju trenutačnih impulsa i nelogičnosti svojih misli.
Montessori okruženje je mjesto za život. Dijete ima uvjete svjesno iskusiti što je već upilo svojim umom. Pamtit će, produbljivati i usavršavati se za daljnji razvoj. Pribor treba stajati na dostupnom i vidljivom mjestu da bude djeci privlačan i izazovan.
Podijeljen je prema sljedećim područjima:
- pribor za vježbe praktičnog života (briga o samom sebi, razvoj socijalnih kompetencija)
- pribor za poticanje osjetilnih sposobnosti
- pribor za razvoj govora, čitanja, pisanja i obogaćivanja rječnika
- pribor za poticanje kognitivnog razvoja omogućuje djetetu svjesni odabir i sređeno umno strukturiranje: vježbe iz kozmičkog odgoja, prirodnih znanosti i matematike
Postoji velika međuovisnost između različitih područja. Raznolikost ponuđenog pribora dovodi do sve većeg usavršavanja motoričkih radnji. Trogodišnje dijete želi oprati stol, dok četverogodišnje pretražuje slova pokretne abecede, jedno po jedno, kako bi sastavilo riječ. Petogodišnjak sastavlja dekadski kvadrat, a šestogodišnjak čita i izvršava pročitane naloge. Veliki dio pribora prikazuje se svakom djetetu pojedinačno, dok drugi pribori zahtijevaju suradnju nekoliko djece. Postoje određene zajedničke vježbe, poput vježbi na elipsi, pjesama i poezije, vježbe ljubaznosti i uljudnog ponašanja. Maria Montessori obvezuje odraslog da brižno i detaljno vodi brigu o okruženju, ne samo o već gotovom priboru nego i njegovoj daljnjoj detaljnoj pripremi i izradi u skladu s našom kulturom i običajima. Samo ako je potpun, pravilno složen, čist i uredan, pribor može olakšati rad i napredovanje djeteta tijekom rukovanja, poticati ga na daljnje uočavanje i otkrića. Dobro opremljeno okruženje dopušta mu da samo gradi svoju ličnost, poštuje i štiti njegov životni ritam.
MONTESSORI PRIBOR
Montessori pribor izravno je dostupan na policama primjerene visine. Svaki pribor iz svih područja poziva i upućuje na djelovanje. Dijete ga može rabiti cijelo vrijeme tijekom jutra, koliko mu je potrebno i koliko želi. To može trajati dva i pol do tri sata bez prekida. Kada dijete završi, vraća pribor na njegovo mjesto da ga drugo dijete također može odabrati. Pribor svojom ljepotom i dizajnom potiče, nuka djetetovu samo-aktivnost. Pribor je i ograničen obzirom na sadržaje koje posreduje: izdvaja samo jednu osobinu i stoga predstavlja istovremeno samo jedan pojam. Primjerice, ružičasti toranj sastoji se od deset kocaka različitih veličina: dijete gradi toranj počevši od najveće kocke i završava najmanjom; ovaj pribor izdvaja pojmove veliko – malo. Ostali pribori izdvajaju druge pojmove: pločice u bojama prikazuju boje i njihove nijanse, crvene gredice pojam duljine. Rabeći pribor dijete može samostalno provjeriti ispravnost svoga rukovanja. Ako ne umetne valjke u odgovarajuće utore, dijete može samo uočiti pogrešku i ispraviti je bez zahvata odraslih. To ga potiče na umni rad, na uspoređivanje i prosuđivanje što dovodi do zadovoljstva zbog ispravnog rukovanja, razvoja samopouzdanje i užitka u samostalnom učenju vlastitim snagama! Dijete potom može nastaviti istraživati i otkrivati da su mnogi dijelovi pribora u međusobnoj ovisnosti. Primjerice, kocke ružičastog tornja i kvadri smeđih stuba imaju isti presjek, što omogućava različite kombinacije. Sav je pribor mnogostruko povezan.
Pribor za vježbe praktičnog života
Dijete koje ovlada svojim aktivnostima kroz duge i ponavljane vježbe i koje je ohrabreno ugodnim i zanimljivim aktivnostima kojima se bavilo, zdravo je i sretno dijete izuzetno zbog svoje smirenosti i discipline.
Maria Montessori
Djeca predškolske dobi vole izvoditi i oponašati pokrete odraslih. Pribor iz praktičnog života pomaže im u ostvarenju te želje. On je poveznica između djetetove kuće i vrtića, most prema kući. Vježbe praktičnog života (otkopčavanje i zakopčavanje, čišćenje cipela i ogledala, prelijevanje vode…) čiju svrhu dijete izravno vidi, pozivaju na djelovanje sukladno njegovom vlastitom ritmu, na radnje i aktivnosti koje je već opazilo kod odraslih.
Odgojitelj stoji na raspolaganju djeci i pomaže ako je to potrebno. Potiče onu koja se najviše boje, bez uplitanja u njihovu aktivnost. Trogodišnje dijete pokazuje veće zanimanje za samu aktivnost pranja stola nego za njezin krajnji rezultat. Vježbe mu pomažu upravljati svojim pokretima. Potrebna koordinacija oka i ruke dovodi do sve veće preciznosti njegovih pokreta. Zato manualne vještine, njihova složenost i potreba za usavršavanjem pokreta toliko privlače djetetovu pozornost. U montessori radu provode se četiri skupine vježbi iz praktičnog života:
- osobna njega (znati se obući, otkopčati, šivati)
- briga o okruženju (čišćenje, pranje, glačanje, briga o biljkama, savijanje salveta, rezanje papira)
- razvoj socijalnih kontakata i oblika lijepog ponašanja (kako zamoliti, zahvaliti, poslužiti)
- vježbe za koordinaciju pokreta (hodanje po crti elipse, usavršavanje voljnih pokreta i ravnoteže, vježbe tišine).
Kada odgojitelj točno i polagano prikazuje vježbu, tada dijete može izravno uočiti njezin tijek i cilj. Ono s lakoćom oponaša odgojitelja i vođeno željom za uspjehom izvodi sve pravilnije i preciznije pokrete. Takav pristup postupno dovodi do koncentracije. Vježbe praktičnog života privlače djecu jer po njima postaju neovisna o odraslima.
Spontano ponavljanje i uvježbavanje (otkopčavanje puceta, čišćenje cipela, pranja ruku) dovodi do ovladavanja pokretima i usvajanja cijele aktivnosti. Tako se dijete oslobađa od ovisnosti o odraslom, povećava svoje samopouzdanje i samopoštovanje; osjetljivo razdoblje za koordinaciju i usavršavanje pokreta u potpunosti je zadovoljeno.
Moto pedagogije Montessori „Pomozi mi da učinim sam“ nalazi svoju punu afirmaciju upravo u ovoj dobi jer potiče i jača djetetov razvoj u tom osjetljivom razdoblju za koordinaciju i usavršavanje pokreta.
Pribor za razvoj osjetila
Osjetila su organi za shvaćanje slika vanjskog svijeta potrebnih umu, kao što je ruka organ za hvatanje materijalnih stvari potrebnih tijelu.
Maria Montessori
Svijet je obojan, pun oblika, različitih veličina, zvukova, mirisa i okusa. Djeca žive u svijetu višestrukih osjetilnih podražaja. Da bi se djeca dalje razvijala, osjetilne je podražaje potrebno razvrstati i imenovati. Montessori pribor omogućuje djetetu vidom, dodirom, okusom, sluhom i njuhom sređivati, razvrstavati i shvaćati svijet koji ga okružuje.
Primjerice, da bi dijete razumjelo veličine dugačko i kratko poravnavat će crvene gredice čije suprotnosti predstavljaju pojam. Isto tako je i s glatkim i hrapavim pločicama koje dijete opipava. Kasnije će ponovno otkriti glatke i hrapave površine koje označavaju vodu i kopno na globusu. Dijete nastavlja i upotpunjuje senzoričko istraživanje svijeta pomoću geometrijskih oblika i tijela, zemljopisnih umetaljki, pribora za glazbu i biologiju. Senzoričke razlike bit će istančane, suprotnosti stupnjevito posložene. Dijete će postupno, sve bolje i bolje, razlikovati veliko i malo, nijanse između svijetlih i tamnih boja, viših i nižih tonova, teške i lagane pločice. Uspoređivanje i prosuđivanje kao umne osobine razvijat će se sve dok se ne postigne gotovo matematička preciznost. Pribor za osjetila je zadovoljava potrebe djeteta u razdoblju posebne osjetljivosti za senzomotoriku i istraživanje. Ovim zanimljivim priborom unapređuje se djetetov razvoj. Preko pribora dijete istražuje i upoznaje stvarnost, postaje svjesnije svijeta koji ga okružuje i ne bježi u imaginarno.
Pribor za vježbe iz matematike: od konkretnog prema apstrakciji
Matematika se predstavlja kao nužno sredstvo umnog razvoja, kao jedan od osnovnih elemenata kulture; obzirom na razvoj djeteta ona je više nego puki školski predmet.
Maria Montessori
Zbog potrebe za redom i razvrstavanjem um je malog djeteta po naravi matematički um. Ipak, prirodno okruženje nije dovoljno da bi zadovoljio tu potrebu. Da bi pomogla djetetu, Maria Montessori osmislila je senzorički pribor koji konkretno prikazuje apstraktna načela. Senzorički pribor posreduje osnovna znanja o dekadskom sustavu (10 dijelova ružičastog tornja, smeđih stuba, crvenih gredica, valjaka).
Geometrijski oblici i tijela daju ideje o prostoru i volumenu; eksperimentiranje s konstruktivnim trokutima pokazuje da bilo koji geometrijski oblik može biti podijeljen na trokute. I na kraju, dekadski kvadrat najavljuje tablicu množenja.
Pribor za matematiku prikazuje se postupno ovisno o razvoju i potrebama djece prema načelu slobodnog izbora. Brojevne gredice s crvenim brojkama, vretena, brojke i žetoni postupno uvode jasnu matematičku svijest o numeričkom slijedu. Zatim pribor zlatne perlice posreduje predodžbu formiranja višeznamenkastog broja i omogućuje osjetilnu spoznaju i razumijevanje funkcije četiriju računskih operacija kroz igru. U svakoj fazi dijete manipulira konkretnim priborima koji predstavljaju količine i povezuje ih sa simbolima to jest s brojkama. Zahvaljujući senzoričkom priboru dijete svojim vlastitim ritmom integrira glavna matematička pravila. Jednostavnost rukovanja priborom i zabavna igra četiriju računskih operacija otvaraju um i olakšavaju pamćenje osnovnih kombinacija. Sposobnost računanja dijete stječe prirodno, bez zamornih, dosadnih vježbi. Prijelaz na apstrakciju uslijedit će postupno, stjecanjem iskustva i saznanja sukladno umnoj sposobnosti malog djeteta.
Pribor za razvoj govora, čitanja, pisanja i obogaćivanja rječnika
Naše iskustvo provedeno s četverogodišnjom djecom bilo je od posebne važnosti jer smo uočili da je to razdoblje tijekom kojeg može doći do „eksplozije pisanja“.
Maria Montessori
Montessori vrtić omogućuje vrlo bogat razvoj govornoga jezika. U ovom okruženju dijete čuje i koristi precizan rječnik za svaku aktivnost: imenuje teksture, boje, geometrijske oblike, biljke, matematičke operacije itd. Nizovi nomenklaturnih kartica pokrivaju svako obrađivano područje djetetova zanimanja. Trideset slova od brusnog papira ilustriraju glas koji dijete čuje kroz glasovne igre. Slova postaju pokretna abeceda koja omogućuje sastavljanje svih riječi, poglavito onih za označavanje stvarnih predmeta. Pisanje pripremano opipavanjem slova od brusnog papira često se događa eksplozivno kao vrhunac dugotrajnog rada: Mogu pisati! Ili: Mogu čitati! Čitanje, na koje se dijete pripremalo slušanjem pojedinih glasova kroz glasovne igre i usvajanjem njihovih grafičkih simbola, događa se istom spontanošću. Zabavni prikaz gramatike, prilagođen psihologiji djeteta, omogućuje razumijevanje mjesta i funkcije riječi u rečenici te organizacije sintakse koju djeca već posjeduju u usmenom obliku. Poznavanje pisanog jezika ključ je za otvaranje i istraživanje mnogih vrata i područja djetetove znatiželje. Primjerice, različite vrste životinja, vodozemaca, gmazova, ptica, sisavaca ili botanika sa svojom beskrajnom raznolikošću biljaka. Zemljopisne umetaljke, iskustva zemljopisnih kontrasta, proučavanje kontinenata, njihove faune i flore te upoznavanje ljudi koji ih naseljavaju otvaraju polje beskonačnih otkrića.
Umjetnost i glazba kao dopuna montessori pripremljenom okruženju
Naša djeca žele otkrivati svijet; dajmo im ključ da ga mogu istraživati.
Maria Montessori
Umjetničke aktivnosti sastavni su dio montessori okruženja. Prostor za slikanje i glazbeni prostor imaju svoje mjesto tijekom cijele godine. Montessori zvona su glazbeni pribor prilagođen dječjoj psihologiji koji ima iste osobine kao i pribor za razvoj osjetila. Izradila ga je Maria Montessori, a primijenila njezina suradnica, glazbenica i matematičarka Anna Maria Maccheroni.
Ovaj pribor omogućuje učenje glazbe na spontan i postupačan način. Dijete koje svira na zvonima može smisliti melodiju, otpjevati i imenovati note. Kasnije može prenijeti melodiju na notno crtovlje i „zapisati“ je, staviti notni ključ, taktove, ritam, mjeru, povisilice, snizilice, razrješilice. Uz pomoć ovog pribora može naučiti sve. Aktivnosti oblikovanja ili specijalizirane umjetničke tehnike uvode se postupno tijekom cijele godine.
Glazba kao i umjetnost izraz su kulture koja se može učiti i istraživati. Narodne pjesme i plesovi mogu se odabirati obzirom na povijesna razdoblja ili geografska područja.
RAD NA OTVORENOM
U Montessori tradiciji ne postoji razdvajanje unutarnjeg i vanjskog prostora. Vrtlarstvo, briga o biljkama i životinjama dio su Montessori odgoja.
Upoznavanje nazivlja drveća, cvijeća i promatranje rasta sjemenki uvod je u ljepotu prirode i sastavni je dio odgoja koji M. Montessori naziva kozmički odgoj. Zbog toga treba omogućiti djetetu ovakva istraživanja. Poštivanje prirode proizlazi iz njezinog poznavanja. Da bi je djeca ove dobi mogla upoznati moraju biti u kontaktu s njom i dugotrajno se baviti aktivnostima koje omogućuju stjecanje novih spoznaja. Razvoj svijesti o poštivanju svijeta i prirode oko nas, put je prema odgovornom ponašanju.
MONTESSORI ODGOJITELJ
Montessori odgojitelj treba biti zagovornik djece i poštivati ih. Dopustiti im da sama grade svoju ličnost. Budući da se Montessori učenje temelji na djetetovoj unutarnjoj motivaciji, odgojitelj ima ulogu zaštite i promicanja nastanka kreativnog procesa kod malog djeteta. On stoga mora razviti sposobnost promatranja koja će mu omogućiti otkrivanje stvarnih djetetovih potreba. Mora imati apsolutno povjerenje u kreativnu snagu djeteta, u njegovu sposobnost da želi i djeluje na svoj način. Dijete bira aktivnosti i djeluje za svoj vlastiti razvoj. Odgojitelj poznaje zakone razvoja djece, njihove potrebe, nastoji održavati pripremljenu okolinu i ozračje smirenosti, reda, vedrine, ugodnih odnosa i radosti. Pazi da ne djeluje nepotrebno. Nakon prikaza pribora, odgojitelj poziva dijete na ispravno rukovanje. Ako dijete izrazi želju uzeti pribor, shvaća da ga je pokazao u pravo vrijeme. Ako dijete pokazuje nedostatak interesa, može predložiti pospremanje pribora za ubuduće. Odgojiteljeva uloga nije ispravljati ili obeshrabrivati. Dijete nije ni glupo ni zločesto. Montessori odgojitelj mora gledati prema djetetovoj budućnosti; trenutno shvaća da se u postojećim okolnostima ne bi trebao zadržavati na sadašnjem trenutku, već gledati s povjerenjem u njegovu budućnost. Represivno ponašanje može otežati kreativni proces; smirenost i povjerenje s odlučnošću i čvrstoćom pogoduju da dijete otkrije aktivnost koja odgovara njegovim osjetljivim razdobljima.