Danas roditelji imaju dojam da im njihova djeca plešu po nosu. Htjeli su djeci biti bolji roditelji nego što su to oni doživjeli. Htjeli su svoju djecu podupirati, a ne kažnjavati. Ali pritom su zaboravili postaviti djeci nužne granice. Ako dijete ne osjeti granicu, postaje bez granice i mjere. Tada izgubi respekt prema roditeljima. Danas roditelji čeznu za respektom svoje djece. Pate od toga što ih njihova djeca obasipaju izrazima koje si oni prema vlastitim roditeljima nikada ne bi bili dopustili. Roditelji će iskusiti respekt svoje djece samo ako se sami respektiraju. Ako se poštujem, ne dopuštam da prođe prezirno ponašanje i preziran govor. Pokazat ću djetetu njegovu granicu.
Na granicama – tako misli hamburški pedagog Hans-Uwe Rogge – nastaje trvenje. A gdje je trvenje, tu je i toplina. Djeca trebaju granicu da bi osjetila roditelje i njihovu toplinu. Roditelji se često boje pokazati djeci granice jer su svoj vlastiti odgoj doživjeli kao odveć rigorozan. Odlučujuće je da kod svakoga postavljanja granica djetetu uvijek posreduju poštovanje. Jer ozbiljno uzimaju sami sebe i dijete, drže se pravila i granica. Djeca koja su odrasla bez granica često se osjećaju ostavljena samima sebi i svojim hirovima. Granice im pokazuju da se roditelji brinu za njih. Ali roditeljima nije lako postavljati granice ako je sve oko njih bez struktura.