Kad je Bog stvarao odgojiteljicu, već je šesti dan radio prekovremeno. Uto se pojavi anđeo i reče: “Gospodine, kako dugo radiš ovaj lik?”
A Bog odvrati: “Jesi vidio ovu specijalnu narudžbu: treba se lako održavati, ali ne smije biti od plastike; treba imati 160 pokretnih dijelova; treba imati živce poput čelične užadi, a krilo u kojem istovremeno može sjediti desetoro djece, a ipak da može sjesti na malu dječju stolicu. Mora imati leđa na koje se sve može svaliti, a treba živjeti pretežito u sagnutom položaju. Njezina utjeha mora sve liječiti, od kvrge na glavi do boli na duši; mora imati 6 pari ruku.”
Anđeo odmahne glavom i reče: “Šest pari ruku, pa to je nemoguće!”
“Ruke mi nisu problem”, odvrati Bog, “nego tri para očiju, koje odgajateljica mora imati.”
“Zar je to standardni model?”, upita anđeo.
Bog klimne potvrdno: “Jedan par koji vidi kroz zatvorena vrata, dok ona pita: Što vi to tamo radite? A već sve zna. Drugi par na zatiljku, s kojim vidi ono što ne bi trebala, ali što mora znati. Na kraju, naravno dva oka naprijed, kojima može pogledati dijete koje se nemoguće ponaša, a da mu ipak kaže: Razumijem te i jako te volim, bez da izgovori i jednu riječ.”
“O, Gospodine!”, anđeo povuče Boga za rukav: “Idi spavati pa sutra nastavi.”
“Ne mogu”, odvrati Bog, “blizu sam toga da stvorim nešto što mi donekle nalikuje. Već sam uspio da se izliječi kad je bolesna, da 30 djece može zadovoljiti jednom rođendanskom tortom, da jednog 6-godišnjaka može nagovoriti da prije jela opere ruke, da 3-godišnjaka uvjeri da plastelin nije jestiv i da sam noge zamislio kao alat za trčanje, a ne za udaranje.”
Anđeo je polako obilazio oko modela odgajateljice, pa uzdahne: “Premekano.”
“Ali žilavo”, odvrati energično Bog. “Ne možeš vjerovati što ova odgojiteljica sve može izdržati.”
“Može li misliti?”
“Ne samo misliti, nego i suditi i donositi kompromise, i zaboraviti!”
Konačno se anđeo sagne i prstom prijeđe modelu preko obraza: “Ovdje nešto pušta, pa rekao sam ti Gospodine, da u ovaj model pokušavaš previše toga utrpati.”
“To ništa ne pušta, to je suza.”
“A za što ona služi?”
“Za radost, žalost, razočaranje, bol i osamljenost.”
“Zaista si genij, Gospodine!” reče anđeo.