Djeca ne trebaju odrasle da njihovoj igri daju smisao
Prije nekoliko godina promatrao sam Henrija, dječaka iz grupe (autor je učitelj, op. prev.), kako nosi žuti prometni stožac preko igrališta. Pažljivo ga je stavio na zemlju, ne na podnožje, već na bočnu stranu, pazeći da ga postavi “baš tako”, prije nego što se popeo na staru drvenu kutiju. Trenutak je stajao na vrhu kutije pa odskočio ravno na stožac. Kraak! Čuo sam zvuk stošca koji se razbija u komadiće preko cijelog dvorišta.
Djeca ne trebaju roditelje da njihovoj igri daju smisao