„Prosinac na putu u zimskom kaputu“ stih je koji je danas, 6. prosinca, baš dobro pristajao uz snijegom pokrivene putove, dvorišta i krovove Đakova. Razlog je to više za radost koju je djeci već kod kuće pripravio sveti Nikola kad im je napunio čizmice svojim darovima. Djeca su sjajnih očiju spontano pripovijedala ne samo o tome što im je donio nego i kako je pogodio baš ono što su željela. Neka od njih dobila su i pismo u kojem ih je sveti Nikola pohvalio.
Radost i uzbuđenje vladalo je i u našem vrtiću dok smo čekali ne samo darove nego i samog svetog Nikolu. U našem atriju već smo naučili da svećenik u crkvi nosi bijelu haljinu, cingulum i misnicu. A sveti je Nikola bio biskup pa je sestra Domagoja na stalak koji predstavlja svećenika stavila još i znakove biskupske službe: biskupski štap, mitru i plašt.
Kad smo pjesmom konačno dozvali svetog Nikolu bio je obučen baš onako kako nam je sestra pokazala. Jednoj se djevojčici učinilo da je „sličan onom našem svećeniku u crkvi“. Razgovarao je s nama, podijelio nam darove, fotografirao se s nama i obećao doći i sljedeće godine.
Sretni smo zbog svetog Nikole, zbog naših roditelja, sestara i odgojiteljica. Ne znamo točno kako, ali osjećamo da su se svi oni trudili razveseliti nas i pripraviti nas na najveći dar kojega čekamo – Božić. Zato im od srca zahvaljujemo.
s. Dragica